Lambchop

Najblaže rečeno Zagreb i Lambchop se vole. Ta velika ljubavna priča Lambchopa i domaće publike definitivno je procvjetala na nezaboravnom koncertu u kinu SC-a prije par godina i danas njihov dolazak nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ono što se je tada dogodilo je danas, najblaže rečeno, kultno i slobodno ću reći, rijetko se kada viđa. Tada sam imao čast sjediti u prvom redu i uživati, upijati svaku sekundu tog koncerta iz prve ruke. Bio je to neponovljiv koncert. Dovoljno je reći da je bend nakon koncerta na svojim web stranicama napisao hvalospjeve o Zagrebu, da su članovi benda bili očarani hrvatskim pivom, da je Kurtu Wagneru u žestini svirke otpao nokat sa prsta koji je on jednostavno bacio i nastavio svirati, kao da je znao da su svi okupljeni bili dio nečeg neponovljivog. Inaće Kurt Wagner, lider Lambchopa, stvarno je izuzetna pojava. Taj bivši student filozofije, potom i parketar pa tek onda i glazbenik spada među nekolicinu vokala za koje kažu da bi vam slomio srce čak i da pjeva telefonski imenik. Ovaj put situacija je sasvim drugačija. Kurt je bolestan, čini se ozbiljno. Novi albumu stvarno je jedan od tužnijih albuma koje sam poslušao u zadnje vrijeme i mogu reći da se Kurtovi problemi gotovo mogu osjetiti. Ali Wagner, makar i bolestan, je i dalje jako ciničan, jako bistar i vrlo pronicav pisac. 2006. Lambchop se vratio na mjesto zloćina, sa turnejom za novi studijski album „Damaged“. Inaće o novom albumu Kurt kaže: "Ovo je nešto najosobnije i najintimnije što sam ikada napisao. Većina tema predstavlja kronologiju posljednjih nekoliko godina mog života, sve događaje koji su oblikovali osobu koja sam danas". U solidno popunjenoj tvornici skupilo se oko 800 ljudi (manje nego prošli put što je razumljivo s obzirom da je i karta bila dosta skuplja). Prvi na redu su bili dečki iz Hands Off Cuba, eksperimentalnog indie kvarteta, također iz Nashvillea. Njihov nastup nije bio ništa doli uvertira za nastup velikog Lambchopa. Pri kraju njihovog nastupa svirka nije uopće prekidana već se Lambchop samo nadovezao na svirku. „Janjetinci“ su koncert otvorili vrlo tiho, (možda pretiho za Tvornicu) skladbom sa novog albuma Paperback bible. Redom su išle: Prepared, Blur i Let's Go Bowling. Ispočetka se ton-majstor nije najbolje snašao, ali ipak se s vremenom zvuk popravljao, te je na kraju sve zvučalo ok. Kasnije su slijedile još i The Decline Of Country And Western Civilization i Give It. Moram napomenuti da su uz presjek stvari iz svoje diskografije (tri stvari sa albuma Nixon i jedna sa Aw c'mon/No you c'mon) odsvirali i This corrosion od Sisters of Mercy (koju je Kurt najavio kao loš british-pop :) ). Iskreno, meni je činjenica da su odsvirali samo 4 pjesme sa svojih prijašnjih albuma (na setlisti od 25 pjesama) pomalo razočaravajuća. Ali opet i na ovom nastupu Lambchopovci, a posebno Kurt, sjedeći na klupi uz gitaru ili bez nje, očarali su energijom i strašću, ali i šaputanjem i za njih karakterističnom tihom kontemplacijom. Bitno je napomenuti da je ovo bio jedan malo drugačiji koncert nego prije 2 godine (djelomično pokvaren lošijim ozvučenjem Tvornice) ali da je i kao takav imao svojih trenutaka. Ostaje se nadati da ćemo imati sreće i dočekati Kurta i družinu i treći put u Zagrebu, te da je ova Kurtova damaged sadašnjica samo stvar koja će proći. (Vedran Mušura) http://www.myspace.com/lambchopisaband www.lambchop.net