Tamara Obrovac & Transhistria ansambl

Sinoć je u Tvornici priređen pravi mali glazbeni spektakl u predbožićnoj unplugged atmosferi – stolovi sa svijećama (za obični puk jastučići na tribinama), okićena jelka i očaravajuća glazba Tamare Obrovac i njezinog izvrsnog benda Transhistria kojeg čine Uroš Rakovec (gitara, mandolina, mandola), Fausto Beccalossi (harmonika), Žiga Golob (kontrabas) i Kruno Levačić (bubnjevi). Ovaj koncert bio je promocija njihovog novog albuma „Daleko je…“, a također i novog filma Hrvoja Hribara „Što je muškarac bez brkova?“, za koji je Tamara napisala glazbu. U intimnom ozračju nizale su se pjesme (npr. „Daleko je…“, „Anđele moj“, „Bratello“, „Crni malin“, „Kada te nima tu“, „Majmajola“ i druge) povezane Tamarinim šaljivim pričama i dosjetkama (od kojih mi je najsimpatičniji bio odgovor nekom čovjeku iz publike koji joj je doviknuo da bi trebala piti vino ili rakiju umjesto obične vode koju je zatražila - da treba znati i „trizan biti munjen“). Osim vedrim duhom i toplom komunikacijom s publikom, Tamara je oduševila osjećajnošću i lakoćom te spontanošću kojom izvodi svoju divnu glazbu – mnogi ju jednostavno opisuju kao etnojazz, a čini mi se da ove nove pjesme još više vuku na jazz, sanjarski i profinjeni. Naravno, neizostavan je utjecaj tradicionalne istarske glazbe. Tamara ima fascinantne vokalne sposobnosti koje osobito dolaze do izražaja kod kolorističkih efekata kojima se igra. I dečki iz Transhistrie svoj su dio izvrsno odradili, a ja bih osobito istaknula Fausta na harmonici i Krunu na bubnjevima, iako su sva četvorica podjednako doprinosila čarobnom ugođaju u kojem je glazba bila sama sebi dovoljna, ljudi su samo sjedili, slušali i uživali. Vrijeme je jako brzo proletjelo, na kraju im se još pridružio i Muc Softić na harmonici i koncert je veselo i razigrano priveden kraju. Tko nije bio, nek' mu bude žao, jer je 50-ak kn za ovakav glazbeni doživljaj stvarno malo novaca, ali zato je novi CD s pjesmama koje su izvedene sinoć već u prodaji – obavezno nabaviti.