Izložba 'Crvena nit' otvara se u srijedu, 17. veljače, u 20 sati, u galeriji Nova, Zagreb. Izložba u dijalog stavlja radove dvaju umjetnika iste generacije: uzbekistanskog umjetnika Vjaceslava Akunova (rođen 1948, živi u Taškentu) i Mladena Stilinovća (rođen 1947, živi u Zagrebu). Radovi se mogu razgledati do 17. travnja.

Naslov izložbe 'Crvena nit' preuzet od istoimenog rada Mladena Stilinovća iz 1977. nosi brojne konotacije. Stilinovićev rad sastoji se od jedne tanke crvene niti koja se diskretno proteze od stropa do poda prostora izlaganja. Crvena nit metafora je često nevidljive ali i neprekinute niti djelovanja i mišljenja koja nastoji povezati različita istraživanja, bez obzira na njihove prostorno-vremensko odrednice. Crvena nit se proteze, meandrira i zaokreće, ali se nikad ne prekida. Stoga, naslov svoju simboliku crpi iz dosljednosti umjetničkog htijenja ka iznalaženju političke imaginacije onkraj ideološkog aparata. 'Crvena nit' okuplja radove dvojice autora koji su nastali u različitim razdobljima, te koji već nekoliko desetljeća sustavno propituju ključne aspekte odnosa umjetničkog samopozicioniranja prema ideološkom kontekstu i jeziku moći, te mogućnostima njihove transformacije.

Uz 'Crvenu nit' (1977.) i novoproduciranu seriju umjetničkih majica i torbi 'Janje moje malo' (2009.), Stilinović izlaze segmente svog 'bijelog' ciklusa. Riječ je o radovima koji su nastali u različitim vremenskom periodima (neki od njih bili su izloženi na autorovoj izložbi u Galeriji Nova 1975.) i koje karakterizira upotreba bijele boje koja simbolizira odsutnost znakova i slika, tekstova i akcija kojima autorov rad inače obiluje. U određenom smislu, bijela reprezentira ništavilo kao opći ekvivalent stvarnog svijeta. Kontinuirano bavljenje problematikom boli, siromaštva, smrti, moći, jezika ili represije, u Stilinovićevom radu nikada ne znači tematizirati samo pojedinu bol, smrt itd., autor ih razmatra kao trajna i međusobno prepletena stanja, reflektirajući u svom radu njihovu neumoljivu repetitivnu prirodu koja trajno određuje izgled i vizualni jezik umjetnikovih radova.

Vjaceslav Akunov je umjetnik, pisac i filozof, čiji rad obuhvaća kolaže, slike, instalacije, performanse, akcije i video, kao i brojne eseje i romane. Iz periferne pozicije u Taskentu, gdje je godinama bio gotovo jedini aktivni konceptualni umjetnik, propitivao je iskustva moskovskog konceptualizma 1970ih, i u 1980 organizirao pionirske performanse i akcije.

Od 1974 do 1987 Akunov je radio na seriji radova koji su koristili ikonografiju tipičnu za socijalističku propagandu, tako su na primjer serije 'Lenjinov plan monumentalne propagande' (1976-1983) i 'Sumnje' (1976) obje posvećene vođi revolucije Lenjinu. 'Sumnje' su serija akvarela, vjernih minijaturnih replika originalnih političko-propagandnih postera. Jedina intervencija je znak upitnika na kraju političkih slogana, kojom se njihova vrijednost dovodi u pitanje. Za izradu svojih kolaža Akunov koristi različite izvore: knjige, umjetničke časopise, novine, albume, postere.

Serija 'Biljezi, pečati, šablone' za polaznu točku uzima različite socrealističke slike, dokumentarne fotografije i propagandne postere koje prikazuju vodstvo Komunističke partije SSSR (Lenjin, Staljin, Brežnjev). Minimalne intervencije i izmijenjeni politički slogani dodani su putem šablona u okvire koji okružuju ove prikaze. Kroz dekonstrukciju jezika političke retorike ova serija daje prikaz političke povijesti SSSR.

Serija kolaža, 'Revolucija Muholovka' (1977), koristi obrise ručnih muholovki kao pozadinu naspram koje umjetnik postavlja državno znakovlje i simbole, portrete revolucionarnih vođa i članova Politbiroa.

'Jedan kvadratni metar' (2007) je instalacija koja se sastoji od kvadratnog metra prekrivenog kutijama šibica, i vjerojatno je najveća retrospektiva prikazana na tako malom prostoru. Inspiriran konceptima Marcel Duchampa i drugih avangardnih umjetnika, Akunov je stvorio svoju vlastitu prijenosnu izložbu. Kutije šibica ispunjene su umjetnikovim minijaturnim reprodukcijama, crtežima i planovima iz njegovih brojnih dnevnika i albuma nastalih u periodu od 1976 to 1991. Na monitoru se detaljno može pogledati arhiv koji se sastoji od preko 1,800 stranica Akunovljevih dnevnika i umjetničkih knjiga.

Radovi Vjaceslava Akunova guraju estetiku sovjetske propagande do samog njenog ruba, i otvaraju niz pitanja koja idu dalje od ironične subverzije ideološkog aparata. Oni tvore arhiv koji je u odnosu s poviješću, onkraj revizionizma ili nostalgije. Oni ijedno ukazuju na izdaju utopijskih ideala komunističkog projekta, i ideološku manipulaciju masama u njegovo ime, no njihov odnos prema komunizmu ostaje otvoren.'